Stefan Janković i Milena Toković postavljaju pitanje zbog čega u Srbiji postoje učestali utisci o nepravednoj raspodeli dohotka, ekstremno nezadovoljstvo nepravičnim šansama za zapošljavanje i pretežno pesimistični pogled na političke institucije.

Na Grafikonu 1, prikazan je jedan od brojnih slučajeva kritika pokrenutih povodom funkcionisanja institucija.
U osnovi, ovakvi motivi suštinski se naslanjaju na zamisao da u javnim stvarima, posebno sklonosti pojedinaca da uspostave direktne lične veze zarad održavanja vlastitih interesa, ili pak, slabašna sposobnost institucija u obezbeđivanju ekvivalentnog statusa, nisu dobrodošle.

Međutim, izražene inklinacije prema familijarnim odnosima pokreću pitanje kako primiriti dva oprečna načela.
Naime, upravo vrednosti karakteristične za familijarne odnose kakve su prikazane na Grafikonu 2 – poput brige, zaštite i bliskosti, jesu naširoko prihvaćene, ali su viđene kao adekvatne za funkcionisanje građanskog polisa – kao onog, u kom su univerzalnost zakona, predstavljanja i impersonalnost shvaćeni kao osnovna načela.
U tekstu Zbog čega su institucionalna nepravda i manjak pravičnosti sveprisutni u Srbiji? Pragmatička procena pluralnih poredaka vrednosti Stefan Janković i Milena Toković upravo pokušavaju da objasne komplikovani odnos između uviđanja nepravičnosti u javnim stvarima i afirmativnog stava prema ličnim, osetnim vezama bliskosti.